MY DARK DREAMS

°?^yeP Or nOp^^?

DeSigneD by:BuBsi deSign ^^ Image and video hosting by TinyPic
JellyMuffin.com - The place for profile layouts, flash generators, glitter graphics, backgrounds and codes
JellyMuffin.com - The place for profile layouts, flash generators, glitter graphics, backgrounds and codes
JellyMuffin.com - The place for profile layouts, flash generators, glitter graphics, backgrounds and codes
JellyMuffin.com - The place for profile layouts, flash generators, glitter graphics, backgrounds and codes
JellyMuffin.com - The place for profile layouts, flash generators, glitter graphics, backgrounds and codes
JellyMuffin.com - The place for profile layouts, flash generators, glitter graphics, backgrounds and codes
JellyMuffin.com - The place for profile layouts, flash generators, glitter graphics, backgrounds and codes
JellyMuffin.com - The place for profile layouts, flash generators, glitter graphics, backgrounds and codes


Music

ned, 09.11.2008

....)(...nEdJeLjnA LjuBaV...)(....

Slika na MojBlogu

Sniva tiho kraj mene, blagog odsjaja tame, njegovo lice tako mirno i sneno....

Toplina tvoga tijela kraj mene, promatram te, izgledaš poput djeteta...

U mislim čujem smijeh djece ili je to stvarnost?

 

Ljubav tvoja puni me pozitivnom energijom, osječam se voljenom, imam obitelj tvoju koja me voli i koje ja tako volim...Sve je to prekrasan san koji čvrsto držim rukama i koji poput nježne latice milujem kao tebe po licu...

Sretna sam jer budim se svako jutro pri pomisli na tebe, sretna sam jer znam da te imam zauvijek, sretna sam jer mogu biti sretna....Sretna sam jer sam posebna, sretna sam jer ova nedjelja, jesen dolazi, lišće pada po cesti, ja u mislima s tobom...Zauvijek ljubavi...Samo tvoja...Prvi i posljednji...



| °~*..OsTaVi sVoJ tRaG..*~° (70) | ..[kLik.].. | # |

pet, 07.11.2008

::::EnErGičNo JuTrO::::

Slika na MojBlogu

....Jutro......

Sinoć sam imala svoju noć, jedna ženska noć, ali samo za mene...Dovoljna da bih razmišljala i shvatila da se zadnjih dana i godina puno toga dogodilo, i da je sve nekako brzo proletilo. Kao i leptir, od zatvorene čahure pojavi se predivni leptir,ali kratkog vijeka, ja sam poput njega samo što ću duže živjeti...Misli me tjeraju na ovu noć, čaša dobrog vina na podu s odsjajem svijetla jedne bijele svijeće, razgovor s gospodinom budućim, njegov muški glas i želja da ga vidim, još mi je sve u magli,ali misli su me vukle k njemu, poželjala sam da je pored mene u mom toplom krevetu i da mu jednostavno slušam otkucaje srca dok slatko vino prolazi kroz moje vene,ali zadovoljila sam se i sa razgovorom....I to mi je bilo dovoljno...Prilikom razgovora samo sam razmišljala o njemu tako da je ponekad morao dva, tri puta reći slušaš li me, ali žao mi je, kao da sam bila opijena tobom, a ne vinom...No toga nije ljutilo jer znamo me je jako dobro i znao je o čemu razmišljam tako da je nakon nekog vremena samo rekao, trebao bih ujutro ustati, poželjala sam mu laku noć i uputila se u svoje snove, znala sam da i on razmišlja o meni jer nije mogao odoljeti,a da mi i ovu noć ne pošalje poruku...Razmišljam o zarukama, vjenčanju, a osjećam se kao da sam u braku s njim, kao da mi to od navedenog nije potrebno...Ali, ali usnuh zanimljiv san, pamtit ću ga zauvijek, još uvijek je taj san dio mene, dio moga tijela, mojih misli i osjećaja, dio cijele mene...

 

Želim vam lijep ostatak dana...ja bih trebala toliko toga obavit...čujemo se prijatelji moji...veliki lepršavi pozdrav vam ostavljam....

 

Vaša leptirica....



| °~*..OsTaVi sVoJ tRaG..*~° (22) | ..[kLik.].. | # |

sri, 05.11.2008

----Dobro jutro pospanci-----

Slika na MojBlogu

Ejjjjj ljudi....

Evo da se javim nakon nekog vremena, nekih 2,3 dana, vidim da se ovdje dosta toga promjenilo, mnogi ljudi koji su mi puno značili su nažalost otišli s bloga,a neke sam opet nagovorila da ostanu. Sve u svemu postala sam jača...

Trebala sam upravo to, postati jača i navikniti na ovaj svijet, i navikniti da život nije bajan kao u bajci i da je svakome loše samo što se treba truditi i shvatiti ga onakvog kakav je.

Ali još punooooooo toga trebam otkrit...Inače kao i svi moji vršnjaci uskoro će matura za par mjeseci i vjerujte plaši me to,ali opet vjerujem u sebe i da ću uspijeti. Nažalost moj razred i ja se nismo uspijeli složiti dali uzeti maturalnu večer ili opet otići negdje na put...Ali mislim glupavo je putovat samo zato što jedna osoba iz razreda bi sad išla na taj maturalac jer na ovaj prvi nije išla. Ufff kako je...zadavila bi pola njih u razredu kako me znaju isprovocirat,ali nedam se ja...

No bolje da o tome ne razmišljam ipak pijem kavu na miru...da da...opet sam se navikla na kavu iako sto puta govorim kako cu prestat pit kavu,ali ne vrijedi...ja i dalje po svom hehe...no dobro idem sad...javim vam se kojom drugom prilikom.....Love to see you cry...hihi...

 

by by dragi moji....



| °~*..OsTaVi sVoJ tRaG..*~° (17) | ..[kLik.].. | # |

ned, 02.11.2008

Život Snovitog Sunca

Slika na MojBlogu

Otvorila sam srce Tebi koji darovao si mi život, nisam zaplakala već bijah jaka kao i Ti, Ti koji prošao si sve muke svijeta kako bi mi živjeli. Život se olako shvaća, shvaća se na način da je težak, trnovit i bolan,ali nitko nije shvatio i digao pogled prema Suncu ovoga života. Sunce koje nas grije i tu je samo ga ne osjetimo, ono je tu kako bi liječilo slomljena srca i odgovorio na pitanja koja muče naše duše. Život ima svoju bit, život je zapravo veoma lijep i kratko traje, dok shvatimo kako je divan prodje u sekundi. Ovih dana sam prolazila kroz pakao kako bi mnogi rekli, mislila sam kako mi duša tone sve dublje i dublje, kao da sam se gušila u svijetu laži, ljubomore, nepravde, zla, a nitko me nije čuo, nitko osim Njega. I nitko osim nje...Ona mi je pokazala put prema Njemu, našem stvoritelju, rekla je da mu otvorim svoje srce i da će biti lakše. Htjela je da vjerujem...Ja koja sam bila razočarana teško sam vjerovala, ali iz dana u dan nisam se mogla pogledati u ogledalo jer tamo sam vidjela osobu koja nije ja. Ta osoba je bila tužna, stalno plakala, dizala ruku na sebe, nije spavala, bila je usamljena iako okružena onima koji je vole. Imala je ljubav svog života, majku, prijatelje i ostale, ali ih nije vidjela, vidjela je samo dno i u dnu živjela. Svaku večer njen je krevet bio natopljen vrelim suzama i kapljicama njene žarke crvene krvi no sve je to skrivala. Vjerojatno se pitate što joj se dogodilo? Taj vam odgovor nemogu dati. To će ipak ostati tajna i zaboravljena bol. Ovdje nije bit da vam govorim o svojoj nesreći, već o tome da sam i nakon tih nesreća pružila ruke prema suncu koje me zagrijalo i obnovilo do nove osobe. Ova osoba voli svaki novi dan jer je živa, ova osoba svojim osmijehom nasmijava drug oko sebe, ova osoba ima utočište za sve slomljene duše i veliku ljubav koja okružuje cijeli ovaj planet. Moja ljubav je toliko jaka da će dospijeti i do vas koji ovo čitate. Odrastam....Volim.....nisam više dijete...Život je predivan samo pruži ruku prema Njemu i on će ti pomoći u svakom teškom koraku, jer Njegova ljubav je čista, oslobadja i oprašta i daje nam nove nade za bolje sutra. Podjite putem ljubavi, jer tamo vas očekuje vrt sreće.

 

Voli vas vaša leptirica



| °~*..OsTaVi sVoJ tRaG..*~° (15) | ..[kLik.].. | # |

pon, 14.07.2008

****+)()( Nočas )()(+****

Slika na MojBlogu

Nočas sam bila u tvojem krilu...Htjela sam jednostavno nestat, otići što dalje od tebe, bježati samo i ne mariti za sebe no zadržao si me i čvrsto držao u naručju dok su suze kvasile moje lice, a srce je luđački lupalo, htjelo je iskočiti iz mojih grudi. Suze su bile tako vruće i tako slane kao uzburkano more poslije kiše, bol je bila prejaka i dugo je trajala, tko zna andjele možda i postanem jednog dana andjeo, ali slobodan andjeo! Ne napuštaj me, budi uz mene sad kad je teško....Obečao si zapamti to? Bit ću ja dobro....Rekla sam ti kroz suze i pritom zapazila suze u tvojim očima....

Vječno ću te voljeti andjele....

Dok bude dobro i zlo vrijeme bit ću uz tebe, ako me jednog dana ne bude bit ću uz tebe jer obečala sam ti vječnu ljubav kao i ti meni.....

Volim te zapamti to....

Volim te....

I uvijek ću te voljeti....Pruži mi ruke svoje, da ova svijetlost ne izblijedi i moje oči postanu tama...

Volim te....



| °~*..OsTaVi sVoJ tRaG..*~° (72) | ..[kLik.].. | # |

čet, 10.07.2008

...Možeš li me čuti andjele?....

Slika na MojBlogu

Možeš li čuti svaki otkucaj mog srca dok sam ti u naručju, možeš li osjetiti svaki lagani drhtaj mog tijela dok mi se približavaš, možeš li osjetiti moju žeđ za tobom i da je svaki trenutak tako poseban i jedinstven....

Možeš li mi se približiti i učiniti da taj trenutak zauvijek traje, oslobodi ovog leptira iz njegove sigurnosti i učinit ga svojim, samo pazi da mu ne polomiš krila jer umro bi....

Možeš li učiniti da za mene zvijezda padne s neba i da nebom zavladaju vile noći, možeš li učiniti da ova malena djevojčica odraste i da postane jača, možeš li andjele proći samnom kroz sve....

Možeš li mi ispuniti svaku želju, možeš li biti taj koji će me grijati kad zemlju prekrije snježna poplava, ili me hladiti kad postane toplo dno nad nama, možeš li osigurati da zauvijek traju trenuci koje volim da  pamtim...

Naravno da možeš jer tvoja sam ,a i sudjeni smo si rekao si....Ali NE na onaj način na koji vi mislite da sam njegova(tjelesno) već moji snovi su u njegovim su rukama i tako je toplo da tu ne bi nikada odlazila...Nikada ne bi otišla od topline tvojih ruku, nježnosti tvojih očiju i tvojih vrelih usana jer svaka bora na meni je tvoja,svaki otkucaj mog srca je tvoj, svaki dio moje kože je tvoj, svaki pramen moje crne kose tvoj je...Svaki moj san, java i nesanice pripadaju tebi.....

Možeš li me čuti...Can you hear me?

Možeš li pročitati moje snove koji teku prema tebi kao nabujala rijeka prepuna emocija, tisuću emocija.....Leptir je slobodan s tobom i zaštićen.....

Leptirica je pronašla svoj put....Jeste li i vi svoj?



| °~*..OsTaVi sVoJ tRaG..*~° (89) | ..[kLik.].. | # |

uto, 08.07.2008

****Večer kao stvorena za nas****

Slika na MojBlogu

Rekla bih da sam umorna večeras, rekla bih da sam bolje, rekla bih da mi je drago što ste bili uz mene, da rekla bih puno toga, ali ova večer je kao stvorena za nas, kao stvorena za nastavak tamo gdje sam stala. Jer ne želim kreniti od početka dosta mi je toga, želim samo nastavit tamo gdje sam onda stala i zaboravila na svoj dragocijeni život, zaboravila na to da više nisam ona osoba koja sam bila...Ona se osoba možda samo nakratko vratila, ali ovaj put sam joj rekla zbogom zauvijek...

Da, mazaro upravo to ti govorim čitavo vrijeme...

Bile su njegove riječi,ali nisu mi se riječi svidjele nego njegove oči dok je te riječi izgovarao, gledao me čitavo vrijeme dok sam mu pričala što mi smeta u ovom životu i što bih sve promjenila i znate nije ništa rekao samo me slušao i gledao i na kraju rekao te riječi koje su tako lagano preletjele preko njegovih usana. Shvatila sam onda da sam bila u zabludi,ali shvatila sam i da nisam sama, rekao je da me neda nikome, rekli ste mi vi da je ovo prolazno i bili uz mene tako da nisam sama...

Sunce, dug put i opet prekrasna večer....

Recimo da sam danas dosta hodala, jednostavno sam htjela potrošiti negdje tu energiju koja polako kao vuklan izbija iz mene i odlučila sam prošetati. Svidjela mi se ta šetnja, promatrala sam prirodu,ali ne kao prirodu već kao čovjeka koji je tu stoljećima, koji svoju djecu štiti, koji je vidio dosta toga. Kasnije sam otišla kod dečka i radila tipične stvari kao i uvijek osim što je ovaj put bila prekrasna večer, znate samo dok smo stojali pokraj njegovog prozora zagrlio me tako jako i saslušao me i još su bile zvijezde, prekrasno, romantično i ljubav je cvijetala u zraku...Osjetite li ju vi večeras? Tako je lagana poput pera,a čvrsta poput kamena...Eto toliko od mene za sad, trebala bi u krevet i ujutro tuširanje i čišćenje kuće i gledanje serije i onda ću i prošetati malo i tako....

Pozzzzz svima i vejika pusa....od vaše novorodjene leptirice....



| °~*..OsTaVi sVoJ tRaG..*~° (21) | ..[kLik.].. | # |

ned, 06.07.2008

Razočarana od strane života

Slika na MojBlogu

Kao što vidite nisam baš sjajno zato i nisam pisala ovih dana. Mnoga pitanja mi se vrte po glavi i nikako da pronadjem odgovor i trudim se i što je najbolje mučim sebe,ali nemogu protiv sebe. Nešto mi neda mira, neki strah, osjećam se usamljeno i strah me sebe. Znate nije mi jasno zašto u svim vezama kasnije sve postane navika? Zašto oni koji se zakunu na vječnu ljubav rastanu se? Može li se to smatrati i nazvati ljubav? Ovih dana mnogo toga sagledam u životu...I sve me to čini tužnom...Ne brinite nije stvar u meni i dragom već jednostavno ne mogu mnogo toga shvatiti i jednostavno se bojim da se i meni to ne dogodi iako on kaže da neće, da želi provesti život samnom i da samo mene voli. Vjerujem mu i sve,ali opet me strah i nemogu se oslobodit tog straha....Možda zato što sam usamljena ovih dana, možda se bojim...Možda jednstavno ne želim biti kao druge...Da li je to pogrešno? Da li je pogrešno što se ne želim pomirit s tim da ne želim naviku u vezi, što želim da me svaki dan iznenadi s nečim, što želim da ga nasmijem, da me zagrli čvrsto i kaže da me voli, onako iznenada, da li je to pogrešno? Ne znam ....

Valjda će sve biti bolje, mora biti bolje inače meni neće biti dobro, srce me opet boljelo i lijekovi ni ne pomažu. Znate bojim se...Užasno se bojim...

Pozdrav Trini, Potterici, Medeji7 i kikke i svim ostalima koji me posjecuju...hvala sto ste tu i naravno velika hvala mojim malim blogerima...

Volim te bubav jakooooooo jakoooooo punoooooooooooooo.....

ps. vjerojatno neću dolazit na blog dok god mi nebude bolje...žao mi je...



| °~*..OsTaVi sVoJ tRaG..*~° (36) | ..[kLik.].. | # |

čet, 03.07.2008

....Snovi, san i java....

Slika na MojBlogu

Noć, tama, sigurna...spokojna, kosa raspletena po jastuku....

Ušuškana u toj tami, lica vedrog i nasmijanog...

Nema ništa bolje od snova zar ne?

Sinoć sam usnula, napokon, nakon toliko večeri. Odgovor zašto nisam spavala ne znam, no nešto kao da je proganjalo moju dušu. Samo bih lutala po kući ili bih sjedila na prozoru svoje sobe i promatrala susjedstvo, gledala bih sve te kuće i zapitala se dali možda još netko kao ja nemože zaspati...Možda bih joj se mogla pridružiti,ali ne želim joj kvariti tišinu koju i ona zaslužuje....

Jutro, vedar osmijeh, zvuk poruke, poželjeno dobro jutro...

Razmišljanja, opet si punim glavicu glupostima i brigama....Ali opet to sam samo ja, koja si nikada neda mira i koja i sa svojim 18 godina još uvijek proživljava neke stvari koje je trebala pustiti na miru. Ne brinite nisam tužna, nisam depresivna, ne plačem, nisam ni ljuta, već samo neke stvari zaokupljavaju moje misli i nedaju mi mira, kidaju moju tanku dušu,a znam da nemam razlog za brigu,ali opet kod mene nikada ništa ne može biti savršeno jer ja sam ta osoba koja sve kvari. Znate neki ljudi to i ne žele priznati da su i oni ponekad u krivu,ali ja priznajem. Pogriješila sam u nekim stvarima, previše te ranila i tebe i druge...Sve zbog straha....

Ne bojim se, ne bojim se više....

Ali više toga nema, strah je nestao, jedino što je mučilo moju dušu je hoćete li oprostiti što sam bila dijete, hoćete li priznati da sam odrasla i da je gotovo sa igrama koje sam igrala? Hoćete li shvatiti da je gotovo sa svime i da sam nova djevojka, nema više one tužne djevojke na koju su se derali jer je bila previše osjećajna, nema više suza koje su kidale dušu njenoj majci. Sve je to prošlost i u prošlosti će ostati....

Proživi ovaj dan kao da ti je posljednji jer nikada ne znaš kad će biti.....

Ne gledaj u prošlost jer gledaj prema budućnosti i živi u sadašnjosti.....

Ovo sam nova ja...njen govor svima vama.......

Pozdrav mojoj sekici Potterici i vama svima dragi blogeri....



| °~*..OsTaVi sVoJ tRaG..*~° (39) | ..[kLik.].. | # |